Zato što te volim.

09.07.2013.

Al' ne umem da oteram iz mog srca tebe, tu mi osta.

Danas sam joj rekao da je kurva. Pokupio sam ju na uglu gdje smo se dogovorili da me čeka.
Rekla mi je da sam kreten, i da takve ne bi ni štapom taknula, a kamoli sjela u auto.
Pješačila je koji korak, a onda ipak sjela.
Nazvao sam ju primadonom. Mora se posebno po nju dolaziti.
Kazala je da sam papučar, jer ju slušam i radim kako ona želi. I nesposoban sam, ne znam voziti, uvijek se usere dok ja vozim. A vozim samo malo iznad ograničenja.
Rekao sam joj da je kuja. Nije joj se dalo kuhati ni slagati sendvič pa sam morao sam.
Ispao sam đubre, jer sam složio dva sendviča, i oba pojeo sam. A bili su slasni.
Obznanio sam joj da je kokoš, kad se sat vremena nije skinula s telefonske linije.
Ja sam navodno debil, jer nisam primijetio promjenu na njezinoj kosi. I stvarno, bila je drugačija kosa.
Kazao sam joj da je glupača, jer ne prestaje mljeti za vrijeme utakmice kao da sve zna. A ne zna.
Rekla mi je da sam pederčina, jer mi se nije digao dok je gola sjedila kraj mene za vrijeme tekme.
Priznao sam joj da je drolja, jer mi dopusti da joj metnem u svaku rupu.
Izderala se da sam mlakonja, jer joj nisam htio opaliti šamar dok sam ju jebao.

Ali sudeći prema izrazu u zrcalu, znam da je to samo sreća.

Neću joj reći,  neće mi priznati, ali zagrljeni ćemo dočekati jutro, jer tako ćemo lakše smisliti nove riječi koje će samo bijedno pokušati narušiti sjaj u očima i osmjehu koji ne možemo sakriti.
Ma koliko se trudili..

05.07.2013.

Više i ne osjećam da teško je, kad znam da bolje je.

Dragi moj.
Dugo mi je vremena trebalo da shvatim i prihvatim ono sto jesmo - sto nikada nismo smjeli postati, i ono sto smo bili - sto nikada vise necemo biti.
Shvatila sam i prihvatila cinjenicu da ovo nije nase vrijeme, ovo su tek nase mogucnosti. Ono sto hocemo, a ne mozemo biti.
Ti i ja odavno nismo tim, nismo ista ekipa. Dijeli nas ogroman jaz, ogromna rupa koja se stvorila izmedju nasih srca.
I sta mi je jos ostalo da kazem? Sta, kad su sve rijeci ovog svijeta izrecene? Sta, kad nam se tijela vise ne prepoznaju i ne vole? Kad su duse izgubile svaku nit koja ih je spajala?
Sta jos o tebi da kazem, da dodam na sve ono sto je vec receno?
Mozda jos da si i dalje posljednja misao pred spavanje i prva nakon budjenja.
I dalje si svugdje u mom svemu.

Danas sam nam pruzila ono za cime smo oboje dugo ceznuli - konacan kraj.
Bez obmana i lazi, bez laznih suza. Pruzila sam nam kraj koji nam je trebao, i svrsetak ovoga sto nazivamo nasa ljubav.
Sta ce dalje biti s tobom - ne znam, a i ne interesuje me pretjerano.
Dala sam ti do znanja da ja vise nisam tu za tebe, da vise nisam dio tvog zivota, i da vise nisam ono ime koje mozes zvati u momentima mraka. Nisam vise tu. Ni fizicki, ni psihicki, ni liricki.

Zelim ti sve najbolje - jer ja sam covjek, prije svega.
Zelim ti sve ono sto zelim i samoj sebi, ali i mnogo vise.
Ne zelim te proklinjati i ne zelim ti nista ruzno govoriti. Ne zelim da ti bude kao meni.
Ne zelim da provodis noci glave zabijene u jastuk, ne zelim da niz tvoje lice klize gorke suze izdajnice. Ne zelim ti dane mraka i tuge, i ne zelim ti da nijemo padas na sedzdu dok se niz tvoje lice slijevaju suze. Ne zelim ti da dugo sjedis na koljenima i molis Gospodara da ti da snage i sabura da izdrzis.
Ne zelim ti nista od ovoga sto si ti prouzrokovao meni.

Na kraju svega, zamolila sam te da kada me vidis na ulici, da slobodno okrenes glavu, jer ti i ja nemamo o cemu vise pricati. Sve nase rijeci su postale ofucane i davno su izgubile znacenje.
Vise se ne sjecam ni ljubavi, ni bola - to je sada iza mene, ali od svega, najvise pamtim srecu s tobom. A od toga mi se najteze odvojiti.
Sve moje suze, svi nasi osmijesi i sve sto smo skupa prosli sada je iza mene, i svim silama cu nastojati da tako i ostane. U proslosti.
Zivim za sadasnjost. Zivim za ovaj momentat koji sada imam.
Konacno sam pronasla sebe. Ne u onome sto je bilo, vec u onome sto jeste sada. I uprkos ovom bolu koji sada osjecam, pronasla sam sebe i svoju slobodu. Pronasla sam samocu.
Dalje kroz zivot idem sama, ali sretna. Idem bez tebe, ali sa divnim uspomenama na tebe. Idem dalje, u necijem tudjem narucju pronaci novu srecu, novi osmijeh i novu tugu.
I beskrajno ti hvala sto sam iz ove borbe izasla duplo jaca - i od tebe, i od sebe.
I kad god mi bude tesko ja cu se uvijek sjetiti tvojih rijeci i dobiti novu snagu za novi dan.

Svaki naredni dan donosi nesto novo.
Moja proslost je trenutno razrusena, i ja nemam vise nista. Imam jedino strpljenja da iznova gradim svoju sadasnjost, i onda, ako mi ostane snage da je ulozim u svoju buducnost.

Ja sam zena lavica, i mogu sama. Zaista mogu sama, ti si me naucio tome.
Hvala ti na svim zivotnim lekcijama koje si mi dao - nikada ih necu zaboraviti.

A ti budi sretan. Molim te, zbog sebe, zbog mene, zbog onog nekadasnjeg 'mi', budi sretan. U inat meni. Moja dusa ne treba nista drugo, nego vidjeti tebe nasmijanog, pa makar i sa druge strane ulice.

19.06.2013.

Kasno je za nas dvoje..

Vristala bih i plakala i udarala sakama dok mi ne ponestane snage za bilo sta. Dok ne klonem i ne posustanem pred duhovima i sjenama uspomena, dok ne padnem pred krhotinama nekadasnje srece. Nase srece.
Imali smo sve, mili.
Imali smo sve o cemu je neko mogao samo da sanja - ljubav, postovanje, povjerenje, a sve smo to unistili i prokockali. Zbog cega? Zbog zlih jezika, pokvarenih ljudi?
Zbog cega, mili, reci mi. Molim te mi reci.
U meni se nalazi roj, citav roj neizgovorenih rijeci za koje se bojim da nikad nece biti izrecene, jer mi fali hrabrosti, fali mi ono nesto da ti odbrusim, da izgovorim tu bujicu psovki i ruznih rijeci.
Fali mi onaj osjecaj koji sam imala prije. Tako mi fali.
Fali mi ono treperenje u stomaku na spomen tvoga imena.
Nedostaju mi dani kad se sve cinilo tako jednostavnim, kad sam zaista imala osjecaj da cemo uspjeti i postati nesto.
Danas tog osjecaja vise nema. Nema ga odavno. Ne znam gdje se izgubio.
Ocajnicki trazim taj sapat tvoje ljubavi po ovim hodnicima, ne, ne, po ovim lavirintima u kojima se nalazimo, ali ne uspijevam ga pronaci.
Nalazim samo eho necega sto se nekada zvalo mi, a sto vise ne postoji.

Rane bole.
Boljele su danas, boljele su jucer i boljet ce sutra - znam to.
Svaki dio moga tijela boli i pece kada se sjetim onoga sto smo bili i ovoga sto smo postali.
Boli me neuspjeh. Boli me ova tuga.
A najvise od svega me boli sto ne mogu ni da zaplacem. Sto sam tupa i prazna i sto jedino mogu samo gledati u ovaj ekran laptopa.
Boli me sto jedino mogu da sanjam da ce se pojaviti nekada neki znak da li nam je sudjeno ili ne.
Voljela bih da Onaj gore ima neki plan za nas dvoje. I voljela bih da ga sto prije primijeni, jer sve ovo postaje nesnosljivo.
Gusimo se. Gusimo se u vlastitom moru ljubavi, ironije, lazi i istine, a najtuznije od svega jeste zapravo to sto ne mozemo ni raspoznati vise sta je istina, a sta laz.

Sve je ovo odavno postalo tuzno. I ova navika, ova potreba je postala tuzna.
Ne jadno, samo tuzno.
Toliko tuzno da bih voljela plakati do zore i izbaciti sve iz sebe, a ne mogu. Ne smijem, jer moram biti jaka: zbog tebe, zbog sebe, zbog nas.
Voljela bih samo otici. Okrenuti se i nikad se vise ne osvrnuti na ono sto je bilo.
Voljela bih sebe ubijediti da smo samo greska. Glupa, neponovljiva greska.

Voljela bih..

17.06.2013.

:)

Uzivam u ovim danima, uzivam u ljetu.
Nemam neke pretjerane zelje i volje da pisem, jer sam sretna.
Razlog zaista ne postoji. Jednostavno sam sretna i ispunjena maksimalno.

I hvala Njima i Njemu sto mi uljepsaju svaki dan i drze me budnom.
Ne znam sta bih da vas nemam.

11.06.2013.

Dođe bol i mrak i znam nešto je ostalo..

Odlucila sam otici.
Ne pitaj me zasto molim te. Suti. Samo suti.
Pusti da nas sutnja definise konacno. Pusti da taj roj neizgovorenih, neizrecivih rijeci sudi o nama. Zato molim te nauci da sutis. Odavno je sve ispricano, rijeci su izgubile znacenje, i nemamo vise sta reci. Zato je sutnja najljepsi i najdostojanstveniji kraj koji mozemo priustiti. Ti sebi, ja sebi.

Odlucila sam otici.
Ne zato sto mi nije stalo ili zato sto te ne volim, naprotiv, odlucila sam otici bas zato sto te volim. Volim te toliko da moja ljubav granici s ludoscu, zato odlazim.
Postalo je sve ovo pogubno po nas.
Poceli smo da se gubimo u tajanstvenim predjelima nasih nikad dosanjanih snova, napola prekinutih, zato ja sve ovo pustam, ali to nikako ne znaci da sam slaba i nemocna. Ne, to znaci da sam dovoljno jaka da te pustim da odes svojim putem iako te volim, iako me boli.
Pustit cu te da odes, a ko mi se vratis nekada, to ce znaciti da mi pripadas zauvijek.

Nista vise nije isto, niti se vise ikada biti.
Moja osjecanja prema tebi su se promijenila, ali to ne znaci da te volim manje nego prije. Volim te na drugaciji nacin nego prije. Ozbiljnije, odraslije te volim, a to sto je nasa ljubav sazrela, dalo mi je snagu da odem.
I zaista silno zelim otici. Otici iz ovog grada, od ovih ljudi. Zelim pobjeci od tebe.
Po prvi put u zivotu zelim pobjeci kao kukavica, trcati glavom bez obzira i niposto se ne osvrtati za sobom. Silno to zelim, ali necu, jer bjezanje je odlika slabih ljudi, a ja to vec odavno nisam. Odavno nisam onaj slabic koji poklekne pred najmanjom preprekom.
Sa svim udarcima sam naucila da se nosim uzdignute glave, sa ogromnom dozom ponosa.
I to sve zbog tebe.
Ali prezivjela sam!
Sa ponosom, dostojanstveno mogu reci da sam prezivjela one dane kada te nije bilo, a kada si mi kao vazduh trebao. Prezivjela sam one noci kad sam vristala u jastuk i savijala se od bolova.
Sve to i jos mnogo vise, napravilo je od mene osobu kakva sam danas.

I danas, bas danas sam odlucila da vise ne budes moja vjecita sjenka, da te cujem i kad sutis i da te vidim i kad te nema. Ne vise


Noviji postovi | Stariji postovi



ZALUTALIH DUŠA:
38216

Powered by Blogger.ba