Zato što te volim.

04.09.2013.

Da mešam suze i smeh.

Da volim svaku njegovu manu i vrlinu.
Svaki oziljak i posjekotinu na njegovom tijelu, i svaki osmijeh upucen meni.
Da budem uz njega i  u dobru i u zlu.
Da sjedim pored njegovog kreveta i nijemo ga posmatram, trazeci rijeci, a on da me samo miluje po licu i govori "bit ce sve dobro."
Taj dan, taj grozni, odvratni dan imala sam osjecaj kao da se nebo srusilo na mene. I kada sam ga vidjela, drhtala sam cijelim svojim tijelom. Znala sam da je dobro i da ce biti dobro, ali sam drhtala.
Dok sam sjedila pored njegovog jastuka i posmatrala ga, shvatila sam da prema tom covjeku osjecam mnogo vise od prolazne zaljubljenosti. Bilo je to nesto puno dublje, puno vece.

I onda kako je vrijeme odmicalo shvatila sam da ovo zaista nesto znaci.
Prezivjeli smo nesrecu, ogromnu nesrecu koja nas je zadesila i izasli smo iz te bitke kao pobjednici, i onda sam shvatila da mi u zivotu ne treba apsolutno nista osim njega.
I da ne bih ni hiljadu Sanco Pansi mijenjala za njega, i da je zaista nakon mnogo mjeseci mraka i nostalgije jedini uspio da unese svjetlo. I da me voli. I hvala mu. Hvala mu sto ponovo u stomaku osjecam leptirice na spomen necijeg imena. I da zaista pretrnem kad me dotakne. I da zaista molim i bogove i vragove ako mogu vrijeme da zaustave.

Mili, prezivjeli smo ovo, prezivjet cemo apsolutno svaku oluju koja nas u buducnosti zadesi.
Lave moj, najjaci, najbolji, najdrazi!



ZALUTALIH DUŠA:
38458

Powered by Blogger.ba